Plesna scena.hr

Poigravanje granicama percepcije

U.O. Os: On words, chairs and everything you might read into, kor. Matea Bilosnić

• 
  
  Prvi rad Umjetničke organizacije Os osnovane 2023. godine, čiji su pokretači mlade plesne umjetnice Nataša Kustura, Kristina Lisica, Silvija Musić i Sara Trbara, pokazuje jasno artikuliranu potrebu da se početak vlastite prakse ne skriva, nego izloži kao materijal rada. Umjesto gotove forme, predstava otvara proces: pitanja o početku, nesigurnosti, promišljanjima i traženjima postaju sadržaj, a sadržaj se pretače u strukturu izvedbe. Pozivanje Matee Bilosnić kao vanjskog oka pokazalo se smislenim i logičnim izborom jer su već uspješno surađivale s njom tako da je isprepletenost zajedničkih pristupa minimalističkom, misaonom i jezično osjetljivom plesnom radu utkan u jezgru ove izvedbe.
  
  U pozadini cjelokupnog koncepta nalazi se referenca na rad norveške koreografkinje i autorice Mette Edvardsen, poznate po sposobnosti da prostor ispunjava isključivo riječima, prepuštajući publici da vlastitom imaginacijom od praznine stvara prostor, ritam i značenje. Matea Bilosnić taj princip ne imitira, nego prenosi: riječima i pokretom gradi situacije koje se u suradnji s percepcijom gledatelja dovršavaju. U tom smislu, ono što se na pozornici pojavljuje kao apstraktne skulpturalne formacije stolaca, fragmenti teksta, kratki zadaci, pokreti koji se prelamaju između funkcionalnog i plesnog, djeluje kao materijalizacija postulata Mette Edvardsen. Apstraktni objekti ne nose unaprijed određen smisao, oni samo postoje dok se u kontekstu pokreta, odnosa u prostoru, radnji i teksta, naznačuje njihov dublji smisao.
  
  Vizualni aspekt predstave priziva poetiku Vlatke Horvat, vizualne umjetnice koja sustavno premješta, reže i preuređuje svakodnevne predmete kako bi istaknula njihovu krhkost, nestalnost i mogućnost beskonačnog preoblikovanja. I ovdje stolci postaju više od rekvizita: oni su konceptualni alat, nestalan jezik sastavljen od funkcije i materije.
  
  On words, chairs and everything you might read into, premijerno izvedena 2. listopada 2025. u Centru za mlade Zadar kompleksna je predstava s mnoštvom informacija u vidu zapisa, kretanja, rekvizita. Odnosi među elementima su često tjelesni komentar, katkad izvršenje zadatka. Organizacija odnosa scenografije, teksta, pokreta i plesa iz kojeg izvire predstava, povremeno je jedinstvena u skladu s uputom ispisanom na horizontu, katkad nevezani ili opisni komentar zadatka, a vrlo često publiku navodi i usmjerava na promišljanje, uspostavu konekcija i asocijacije. Gledatelji su bili doista angažirani od početka predstave iako se interaktivnost nije koristila kao model. Na samom početku publiku kao prva rečenica izvedbenog teksta, dočekala je začudna skulpturalna konstrukcija stolaca pažljivo aranžiranih, pobacanih na hrpu ili samo onih koji samo služe svojoj funkciji. Asketski ogroman bijeli prostor neopremljene dvorane Centra za mlade Zadar odisao je raskošnim i kreativnim minimalizmom. U igri vremena i prostora u kome je fizički prisutno tijelo i banalni rekvizit kao sveprisutan stolac, izvode se radnje i barata vidljivim predmetima i nevidljivim zamislima pokušavajući uspostaviti ravnotežu između misli i iskustva, onoga što vidimo i kako percipiramo. Postojeća metatekstualnost koja barata poveznicama teksta i scenskog pokreta u prostoru među rekvizitima gusto je isprepletena i balansira između predavanja, instalacije i plesne predstave dok se svaka od tih razina u nekom trenutku mijenja, ruši i iznova gradi. To stalno prelijevanje oblikuje autorski jezik koji je još u nastajanju, ali već pokazuje jasnu hrabrost izlaganja procesa, inteligentnu upotrebu jezika i poigravanje granicama percepcije.
  
  Neke sekvence funkcioniraju kao precizna gusto ispisana koreografska cjelina, druge kao namjerno nezaokružen komentar procesa. Publika je pritom aktivno uključena, kako sam već rekla, ne kroz sudjelovanje, nego kroz napor čitanja prostora, anticipiranja radnje i dopunjavanja praznine. Izvedba se odvija između vidljivog i zamišljenog, između fizičkog tijela i banalnog predmeta koji se, iz prizora u prizor, pretvara u nositelja potpuno novih funkcija.
  
  Transkript predstave i njen vizualni identitet kreirala je Matea Bilosnić. Skladno aranžiran tekst s imenicama, glagolima, pitanjima, uputama, didaskalijama koje se duhovito primjenjuju u koreografskim zadacima ne poništavaju smisao plesne predstave nego je zaokružuju i unatoč apstrakciji, daju joj smisao.
  
  Iz predstave odiše bliska suradnja i dobra komunikacija sve tri izvođačice koje su zajedno s koreografkinjom oblikovale predstavu. Snažna prisutnost na sceni unatoč radnom svjetlu, jer svjetla nije ni bilo, fokusiranost, duhovitost i šarm, značajka su mladih plesnih umjetnica koji su sterilan prostor transformirale u mjesto promišljenog i suvremenog kazališnog izričaja. On words, chairs and everything you might read into ne nudi zaokruženu priču, nego iskustvo koje se gradi iz odnosa: između umjetnica, predmeta, prostora i gledatelja. Upravo u tom prepoznavanju zajedničkog stvaranja smisla leži snaga ovog prvog rada Umjetničke organizacije Os.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 30. studenoga 2025.
  
  On words, chairs and everything you might read into
  koreografija, tekst i projekcija Matea Bilosnić
  u suradnji s izvođačicama: Kristina Lisica, Nataša Kustura, Silvija Musić
  glazba Delta-Sleep-Inducing Peptide, odabir kostima Matea Bilosnić, fotografija Adrijana Vidić, grafički dizajn Josip Kresović
  produkcija U.O. Os
  koprodukcija Zadarski plesni ansambl
  premijera 2. listopada 2025., Centar za mlade Zadar

Piše:

Sanja
Petrovski